Sanjam...: јун 2011

понедељак, 27. јун 2011.

Koliko...

Koliko puta u nebo da pogledam i kojoj zvezdi da se pomolim
da te vratim.
Koliko suza da isplačem i noći besanih
da te vratim.
Koliko pogleda u ikonu i ruku sklopljenih u tihoj molitvi
da te vratim.
Koliko uzdaha i tugom ispunjenih dana
da te vratim.
Koliko snova i poraznih buđenja
da te vratim.
Koliko reči i zgužvanih hartija
da te vratim.
Koliko bora da ispuni čelo i noktiju izgrickanih
da te vratim.
Koliko pesama i reči njihovih bolnih
da te vratim.
Koliko sati,dana i godina
da te vratim.
Koliko života da proživim još
da te vratim.
Koliko...da te vratim...

среда, 8. јун 2011.

A tvoje ime posta kletvom

Ne mogu zaboraviti sve te godine,
Te godine nestvarne,
Jer prošle su brzo,
A dubok trag ostavile.
Sjećaš li se onih dana,
Kad smo nekad sretni bili?
To su sada davna vremena;
Jedino su snovi ostali.
Ti si sada tiha slutnja,
Tek blagi vihor u divljini,
Iza tebe pustoš mraka,
Tihi jecaj u praznini…
Sad nestaje tiho sjećanje na tebe,
Poput zrna pijeska nošena vjetrom,
Tvoje lice zamijenih sjetom,
A tvoje ime posta kletvom!
nepoznat autor

A neznam ti ni ime

U noćima tihim olovnim

U danima dugim predugim

Kad ležim sama sanjam te,

Dok hodam gradom tražim te,

U sebi brojim korake

Da nekome kažem, strah me je

Da nekoga pitam, bojim se

U kapi kiše vidim te,

Sa zrakom sunca grliš me

Ti nosiš nove istine

Kad te vidim postojim

Tvoje oči osjetim

Kako sad ostati s njim? I samu sebe lagati?

I dok ta mu navika svjetlo tvoje razbija

Tvoja sam... znam... čudno je...

A ne znam ti ni ime

I danas ću opet lutati

U mislima svojim skrivenim

I tajne svoje čuvati

Od njega oči sakriti

Na tebe opet misliti